Madame unique

nedjelja, 15.11.2015.

Moji strahovi

Prošle godine sam bila na jednoj operaciji, naizgled rutinskoj, ali je nekako sve krenulo u drugom smjeru i svašta se nešto zakompliciralo...ne mogu baš reći da sam "jedva izvukla živu glavu", ali je bilo jako, jako blizu te uzrečice...Nekih sat vremena (najgorih sat vremena ikada) sam mislila da je to to, umrijet ću i ovo je kraj. Prošlo je, i evo me sada tu. I onda je slijedio oporavak kod kuće, išlo je relativno brzo i prvu šetnju sam odradila već nakon 10 dana. Izgledalo je da sam dobro, ali iznutra...najmanje što mogu reći jest da je ostavilo traga. Kao neka vrsta ptsp-a. To ti nitko ne kaže da ti se može desiti, o tome nitko ne priča.
Uglavnom od tada sam počela dobivati panične sve češće i češće, svaki dan sam bila anksiozna i upala sam u taj neki začarani krug. I to je trajalo do prije 2 mjeseca, kada sam se počela napokon osjećati svoja, znači kada je lijek počeo djelovati.
Sada sam dobro, ali bojim se svega. Bojim se stvari o kojima prije niti razmišljala nisam. Najviše se bojim da netko od mojih bližnjih ne oboli ili ne umre, i bojim se da se ja ne razbolim. Strah me je bolesti, nesreća, strah me je života...
Ironično, ali to me na jedan način tjera naprijed, da pronađem smisao u svemu, da se veselim novom danu i da u svakome nađem samo mrvicu pozitive. Teško je, ali uspijevam, ako ne svaki, barem svaki drugi dan.
Danas je jedan od težih dana, ali proći će. Sve prođe.

Oznake: mentalno zdravlje

ponedjeljak, 09.11.2015.

Živa istina

Oznake: mentalno zdravlje

četvrtak, 05.11.2015.

Sreća.

Happiness is not something you postpone for the future; it's something you design for the present.

Ljuti me..

Ja zaista ne shvaćam da u 21 stoljeću, kada ljudima možeš servirati sve i svašta pod nos, neke obične svakodnevne životne situacije oni jednostavno ne razumiju...
Čitam malo po forumima, na psihologiji, svašta ljudi pišu i zaista imaju ozbiljnih mentalnih problema, i prestrašeni su i usamljeni...pa čak i tamo ih se netko važan nađe osuđivati i pametovati im, a pojma nema o čemu se radi...pojma nema o životu ni o istinskim vrijednostima...bitno da osuđuje, da, to je ionako danas jedino što možeš...nemam šta pametno za reći, ne mogu pomoć, ali zato mogu biti grub i bezobrazan prema čovjeku u nevolji...jeeeej, to je to!!

Zašto se ljudi sramimo sebe i svojih misli? Zašto uporno dozvoljavamo da nam netko nameće što je "normalno"?
Ljuti me to..

Oznake: mentalno zdravlje

srijeda, 04.11.2015.

Rest.

There is no match for the tremendous intelligence of the body..
Just rest.

ponedjeljak, 02.11.2015.

Healing words

God,
help me let go of my need to be afraid.
I welcome peace, trust, acceptance, and safety into my life.
I will make a point of listening to my healthy, rational fears, and will relinquish all the others.

nedjelja, 25.10.2015.

Gumene noge, teška glava..

Dan 4.
Jedno te isto i isto pa isto...
Danas sam ranom zorom išla napraviti ogromni đir, da razbistrim glavu, da se fizički umorim...nabila sam si puls na ful, skoro sam se onesvijestila...(dobro, ne baš doslovno). Sve da zaboravim unutarnju bol, da utišam misli, da se sakrijem nemiru koji me prati...da li mi je uspjelo? Pa i ne baš. Svi kažu da se moraš fizički umoriti, kretanjem i vježbanjem smanjuješ stres...je, slažem se...ali ne pomaže uvijek ili nekome i nikad...meni kako kada. Trudim se biti što aktivnija, preusmjeravam si misli, meditiram, ma nema što nisam do sada probala....
Proći će. Uvijek prođe. I bude bolje. Dok opet ne bude...

Oznake: mentalno zdravlje

petak, 23.10.2015.

Odlazak kod frizera

Za sve vas "obične ljude" koji sa time nemate problema, BLAGO VAM SE!!
Dakle, radi se o tome da nama (anksioznim ljudima) ovaj događaj predstavlja veliki problem, zašto? Zato što si tamo nemoćan.
Npr. ja idem danas pofarbati cijeeeeelu glavu, ne samo izrast, i to iziskuje podosta vremena i prva pomisao je naravno ta, šta ako me ulovi panika, a ja s takvom glavom pofarbanom čekam da boja primi?!? Znači, nemoćna sam. Jooooj....dok pišem ovo mi se već znoje ruke...
Ništa, jedino što mogu je pričekati da mi ispere boju i onda joj reći neka mi samo na brzinu posuši kosu i to je to, da što prije odem. Ma dobro, nadajmo se da neće do toga ni doći... Zadnji put sam otkazala jer nisam imala snage otići, i nije prvi put da sam to napravila..
Ej, ali danas idem pa makar se srušila u nesvijest i hitna me dođe skupiti.
Ma bit će sve o.k.
(Ajme pišem kao da sam podvojena ličnost).



Btw, jesam li napomenula da i danas hodam na gumenim nogama??

Oznake: mentalno zdravlje

četvrtak, 22.10.2015.

Gumene noge

Za one koji se nisu susreli sa ovim sindromom do sada, BLAGO VAM SE!
Naime, radi se o vrlo neugodnom osjećaju nestabilnosti u nogama, dok stojiš, dok hodaš pa čak i dok sjedim evo i pišem ovo..
Danas sam se digla i automatski ih osjetila. Ne volim to.

No, šta je tu je...zbog toga ovaj dan nije ništa manje vrijedan niti ništa manje bitan...i pronaći ću u njemu komadić veselja i mira.

Želim Vam svima ugodan dan!
Vaše,
gumene nožice

Oznake: mentalno zdravlje

srijeda, 21.10.2015.

Sunny day

Jutros sam se probudila naspavanaaaaaaa!!!!
Malo sam prehlađena pa nisam baš hiperaktiva, ali taj osjećaj odmora, kad sam otvorila oči...neprocjenjivo...
Dižem se, oblačim, perem zube i očekujem da će me uloviti stari poznati prijatelj "nemir" i ništa.. Nije da mi fali, nije da ga željno očekujem, ali je obično tu, navikla sam se da je tako....i nema ga... razmišljam si, da li da se opustim sada ili "on" čeka da se previše opustim pa da me napadne??
I sve si nešto tako mislim kad čujem iz sobe izlazi moja djevojčica, pospana sva i pita da li kasnimo u školu....i u tom trenutku sve nestaje....sva zabrinutost, sumnja, strah....ona uvijek izvuče najbolje iz mene, ona JE najbolji dio mene....ona je razlog zašto se toliko trudim, zašto mi je još uvijek stalo, zašto se borim i zašto sam danas tu gdje jesam....
Moje sunce, moje zlato, moja sreća.....

It's a beautiful day!

<	studeni, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (13)